Svojevremeno se brazilska Atlantska kišna šuma prostirala od Rio Grande do Norte do priobalne oblasti Rio Grande do Sul obrazujući tanak pojas guste vegetacije između Atlantskog okeana i suve visoravni Planalto. Svjetski fond za zaštitu divljeg svijeta 1984. godine uputio je dramatičan apel u kom se tvrdi da je Mata Atlantika drugo najugroženije stanište na svijetu poslije šume na Madagaskaru. U apelu, takođe, stoji da je preostalo samo devet odsto prvobitne površine ove izvanredne šumske oblasti. Nekoliko godina nakon apela, osnovan je Biosferski rezervat Mata Atlantika, a 1999. godine Unesko je stavio rezervate Obala otkrića i Atlantska šuma na Listu svjetske baštine. Rezervati obuhvataju Jugoistočni Atlantski rezervat i niz od osam zaštićenih oblasti u republikama Baija i Espirito Santo koje zajedno zauzimaju površinu od 1.119 km². Jugoistočni Atlantski šumski rezervat nalazi se u republikama Parana i Sao Paulo i obuhvata 25 zaštićenih oblasti koje zauzimaju površinu od 4.680 km².
S…
View original post 325 more words






You must be logged in to post a comment.