Kad je jednog vrelog ljetnjeg dana 1819. godine kapetan kozačke vojske Nikolaj Muravjev stigao u Hivu da bi oslobodio 3.000 Rusa, zarobljenih u bici, bio je zapanjen veličinom pijace roblja. Pored njegovih zemljaka, tu je bilo još oko 30.000 Persijanaca, Kurda, Kazaha i Turkmena koji su čekali da budu prodati. Svi oni bili su dobro uhranjeni, jer, zdrav čovjek vrijedio je koliko i četiri kamile. Napredak ovog grada na karavanskom putu kroz pustinju Kizilkum zasnivao se na ovoj sramnoj trgovini; tako je bilo od šesnaestog vijeka kad ga je uzbečka dinastija Šajbanid preotela od Timura (Tamerlana) i osnovala nezavisni kanat. Sve do 1873. godine, kad su bili primorani da se pokore Rusima, Šajbanidi i njihovi nasljednici Kungradi gomilali su bogatstvo zahvaljujući strateškom položaju Hive; grad se nalazio na jednom od uglova “zlatnog trougla” u srednjoj Aziji, odakle se skreće prema Volgi i Kaspijskom jezeru, jednim od ogranaka Puta svile. Iako…
View original post 485 more words





You must be logged in to post a comment.