Oštra prepirka između arhitekata i inženjera koja traje od polovine devetnaestog vijeka i koja nije dala odgovor na pitanje da li je za gradnju putem novih tehnologija potrebnije biti inženjer ili arhitekta, riješena je, barem djelimično, ostvarenjima Santijaga Kalatrave, koji je i jedno i drugo. Po svom obrazovanju, ovaj španski arhitekta svrstava se u onu kreativnu struju koja je, možda, malo gromoglasno, najavljena djelom Gistava Ajfela i koja je u dvadesetom vijeku dostigla vrhunac u djelima Španca Eduarda Torohe i Mireta (1899-1961) i Feliksa Kandele (1910-1997), kao i u djelima Italijana Pjera Luiđija Nervija i Rikarda Morandija (1902-1989), Engleza Ovija Ejrupa (1895-1988) i Nijemca Fraja Otoa (1925). Kalatrava je, naravno, orjentisan ka “haj teku”, ali sa ličnim tumačenjem dajući prednost organskim formama koje djeluju uznemirujuće. Novina u odnosu na druge je to što španski arhitekta kreira sa skulpturama, akvarelima i crtežima, nezavisno do budućeg arhitektonskog ostvarenja. Osim toga, njegova čudesna…
View original post 349 more words


In 2010 after seeing so many in the Chicago area who were left without the ability to pay for medical care turned away, Dr. Ivankovich decided it was time to do something positive. …


You must be logged in to post a comment.