Naš adrenalin trebalo bi kategorizovati u drogu prvog reda – toliku zavisnost izaziva. I kao sa svakom drogom, u određenom trenutku otupimo na adrenalin. Zaboravljamo kako je osjećati se normalno, bezbjedno, srećno i dobro, dok se sve više navlačimo na adrenalin. To ne znači da on ne može da bude dobar i bezbjedan na odgovarajućim nivoima. Ipak je on potpuno prirodan dio naših tijela i presudan za opstanak naše vrste. U prošlosti smo zaista mogli da funkcionišemo na niskim, zdravim nivoima adrenalina, s povremenim skokovima kada smo u opasnosti. Poredite to sa šetnjom kroz cvijetnu livadu kada je divan, sunčan dan. Nebo je plavo, sunce sija i ptice pjevaju, potpuno ste mirni – sve dok ne primjetite zvečarku na putu. Nivo adrenalina momentalno vam skače dok smišljate kako da prođete pored zvečarke neozlijeđeni, i kada prođete, adrenalin vam se vraća u normalu. To je ekvivalent predigitalnog života i za to…