Žefarovićeva Nojeva barka – Zefarovic’s Noah’s Ark

Myrela

Valjda je slučaj, koji neki rado zovu i višom promišlju, mogao na jednom mjestu, negdje u graničnoj zoni između Bača i Vajske na Dunavu, da spoji sudbinu oboljelog dalmatinskog trgovca i ubogog, ali darovitog kaluđera-zografa pristiglog s Dojranskog jezera u Makedoniji. Iako se nikada nisu fizički sreli, jer je prvi, zlehudo oslijepivši, stigao do čudesnog izvora u Bođanima sredinom XV vijeka, dok je drugi, po zapovijedi episkopa bačkog Vikentija (Popovića) i blagoslovu patrijarha srpskog Arsenija IV Jovanovića, došao da živopiše manastirsku crkvu u prvoj polovini XVIII vijeka, oni predstavljaju dva ugaona kamena na kojima opstaje istorija Manastira Bođani.

U zapisima koji bilježi “Letopis Matice Srpske” štampan u Budimu 1827. godine, stoji da je Manastir Bođani sazidan novembra 1478. godine po odobrenju ugarskog kralja Matije Korvina. Posredovanjem srpskog plemića Dimitrija Jakšića, kralj je dozvolio izvjesnom trgovcu Bogdanu iz Dalmacije da podigne crkvu kraj izvora koji mu je pomogao da izliječi oboljele…

View original post 660 more words